AGRONOM SAVJETUJE: Jesenja sadnja bijelog luka; kako postići dobar početak?

Bijeli luk je povrtna kultura koja se u našim krajevima često sadi u jesen, kako bi se tokom hladnijeg perioda ukorijenio i u proljeće nastavio razvoj. Uspjeh proizvodnje u velikoj mjeri zavisi od pravilnog izbora sadnog materijala, pripreme zemljišta, vremena sadnje i njege nakon sadnje.
Pravilno zasnovan usjev lakše se ukorjenjuje, ravnomjernije niče i stvara dobre preduslove za razvoj krupnih i kvalitetnih lukovica.

1. Odaberite kvalitetan sadni materijal
Dobar početak proizvodnje počinje izborom zdravog i kvalitetnog sadnog materijala. Za sadnju koristite zdrave, čvrste i neoštećene lukovice, bez vidljivih znakova truleži, plijesni ili oštećenja od štetočina.
Prije sadnje lukovice pažljivo razdvojite na pojedinačne čenove, vodeći računa da ih ne oštetite. Za sadnju birajte dobro razvijene, zdrave čenove, jer oni predstavljaju osnovu za ravnomjerno nicanje i razvoj biljaka.
Važno je znati: bijeli luk se najčešće razmnožava vegetativno, sadnjom čenova. Zbog toga se bolesti i štetni organizmi mogu prenijeti sa zaraženim sadnim materijalom. Ako je moguće, koristite provjeren sadni materijal poznatog porijekla i prilagođen lokalnim uslovima proizvodnje.

2. Pripremite zemljište prije sadnje
Bijelom luku najviše odgovaraju plodna, rastresita i dobro drenirana zemljišta. Zadržavanje vode u zoni korijena povećava rizik od truljenja i pojave bolesti, naročito tokom hladnijeg i vlažnijeg perioda.
Prije sadnje potrebno je:
– Ukloniti ostatke prethodnog usjeva i višegodišnje korove.
– Obraditi zemljište tako da se dobije rastresit i dovoljno usitnjen površinski sloj.
– Provjeriti da li se voda zadržava na parceli nakon kiše.
– Planirati gnojidbu prema plodnosti zemljišta
– Stajnjak i druga organska đubriva treba koristiti pravilno i u skladu sa stanjem zemljišta. Dobro zgorjeli stajnjak može doprinijeti poboljšanju strukture i plodnosti, dok svjež stajnjak neposredno prije sadnje nije dobar izbor zbog mogućeg nepovoljnog uticaja na razvoj biljaka i povećanog rizika od problema u proizvodnji.

3. Obratite pažnju na plodored
Bijeli luk ne bi trebalo uzgajati na istoj parceli iz godine u godinu. Plodored pomaže u smanjenju nakupljanja određenih uzročnika bolesti i štetočina u zemljištu.
Izbjegavajte sadnju bijelog luka nakon drugih lukovičastih kultura, kao što su crveni luk, praziluk i druge vrste roda Allium. Prednost dajte parcelama na kojima su prethodno uzgajane kulture iz drugih biljnih porodica, uz uvažavanje lokalnih uslova i zdravstvenog stanja zemljišta.
Ako je na parceli ranije bilo problema s truleži lukovica ili drugim bolestima bijelog luka, izbor nove parcele posebno je važan.

4. Kada je najbolje vrijeme za jesenju sadnju?
Vrijeme sadnje zavisi od klimatskih uslova, nadmorske visine, temperature zemljišta i karakteristika sorte ili tipa bijelog luka.
Cilj jesenje sadnje jeste da čenovi prije nastupanja jačih i trajnijih mrazeva razviju korijenov sistem, ali da biljke ne krenu u previše bujan nadzemni rast. Zato se sadnja obavlja kada su uslovi dovoljno povoljni za ukorjenjivanje, uz praćenje lokalne vremenske prognoze.
Prerana sadnja u toplom periodu može podstaći preuranjen razvoj nadzemnih dijelova, dok prekasna sadnja u hladno i mokro zemljište može otežati ukorjenjivanje i nicanje.
Umjesto oslanjanja isključivo na kalendarski datum, pratite stanje zemljišta i lokalne vremenske uslove.

5. Pravilna dubina i razmak sadnje
Čenove treba saditi tako da imaju dovoljno prostora za razvoj korijena i formiranje lukovica.
U praksi se često primjenjuju sljedeće okvirne vrijednosti:
– Razmak između redova: približno 20–30 cm.
– Razmak između čenova u redu: približno 8–12 cm.
– Dubina sadnje: najčešće oko 4-6 cm od vrha čena do površine zemljišta, uz prilagođavanje tipu zemljišta, veličini čena i lokalnim uslovima.

Na lakšim zemljištima i u područjima s većim rizikom od izmrzavanja može biti potrebna nešto dublja sadnja, dok na teškim i vlažnim zemljištima prevelika dubina može otežati nicanje i povećati rizik od truljenja.
Čenove postavljajte uspravno, s vrhom okrenutim prema gore, a zatim ih pažljivo prekrijte rastresitim zemljištem. Izbjegavajte snažno sabijanje površine nakon sadnje.
Navedeni razmaci su orijentacioni i mogu se prilagoditi načinu proizvodnje, mehanizaciji i očekivanoj veličini lukovica.

6. Šta raditi nakon sadnje?
Nakon sadnje važno je pratiti vlažnost zemljišta i stanje parcele. Ako je zemljište dovoljno vlažno, dodatno zalijevanje nije potrebno. U slučaju izrazito suhog zemljišta i nedostatka padavina, umjereno zalijevanje može pomoći ukorjenjivanju.
S druge strane, prekomjerna vlaga i zadržavanje vode mogu biti mnogo veći problem od kratkotrajnog nedostatka vode, naročito na slabo dreniranim parcelama.
Tokom jeseni obratite pažnju na:
– pojavu korova koji mogu konkurisati mladim biljkama;
– zadržavanje vode i stvaranje pokorice na površini zemljišta;
– ravnomjernost nicanja i eventualne praznine u redovima;
– pojavu simptoma bolesti ili oštećenja od štetočina.

Malčiranje može pomoći u ublažavanju temperaturnih oscilacija i očuvanju vlage, ali materijal treba odabrati i postaviti tako da ne zadržava prekomjernu vlagu oko biljaka i ne stvara povoljne uslove za razvoj bolesti ili glodara.
Dobar početak znači sigurniju proizvodnju
Uspješna jesenja sadnja bijelog luka zasniva se na nekoliko ključnih koraka: kvalitetnom sadnom materijalu, dobro pripremljenom i dreniranom zemljištu, pravilnom plodoredu, odgovarajućem vremenu sadnje i pravilnoj dubini i razmaku.

SAVJET AGRONOMA: Prije sadnje provjerite zdravstveno stanje čenova i uslove na parceli. Pažljivo zasnovan usjev predstavlja osnovu za ravnomjeran razvoj biljaka i dobar potencijal prinosa u narednoj sezoni.